Trnovit put do sopstvenog brenda - Tekstilna i obućarska industrija BiH zavisne od uvoza, nedostaje i radna snaga

Izvor: eKapija 25.07.2016




Lon poslovi u tekstilnoj i obućarskoj industriji BiH su prije desetak godina bili jedina opcija firmi da osvoje strano tržište u poslijeratnom periodu. Iako su se domaći tekstilci i obućari pokazali kao pouzdan partner stranim kompanijama, koje nam dodjeljuju sve više poslova, a industrija bilježi konstantan rast izvoza, krajnje je vrijeme da se okrenemo sopstvenoj proizvodnji i gradimo prepoznatljiv brend. Zašto smo nekada to mogli, a danas teško?

Iako industrija tekstila, obuće i kože spada u najaktivnije i perspektivne prvredne grane u BiH, u Privrednoj komori Federacije BiH nam kažu da firme iz ove branše, usljed obavljanja lon poslova, nisu u poziciji da razviju vlastiti brend.

- U lon poslovima praktično se prodaje i izvozi samo 'živi rad', jer sav materijal proizvođači dobiju unaprijed. Danas je ta industrija uvozno zavisna, u smislu uvoza repromaterijala. Nepostojanje bazne proizvodnje, zakonska regulativa, visoke carinske stope, neki su od problema za kreiranje sopstvenih proizvoda – kaže za eKapiju Jasmina Zejnilagić, sekretar Udruženja za tekstilnu, kožarsko-prerađivačku i gumarsku industriju PK FBiH.

Zejnilagić navodi da je ugled tekstilne i kožarsko prerađivačke industrije do rata bio međunarodnog karaktera i oslikavao veliki uspjeh te industrije na našim prostorima.

- Imali smo zaokružen proizvodni ciklus, od proizvodnje i prerade sirovina do proizvodnje gotovih proizvoda.


Nemamo sirovine i kadar

To mišljenje dijeli i Radovan Pazurević, direktor firme Sanino iz Dervente, koja se od 1999. godine bavi proizvodnjom obuće za strane kupce. Kako kaže, najveći problem je to što nemamo domaće sirovine i potreban kadar.

- Kod nas više niko na trguje kožom i krznom, tako da nemamo nijednu komponentu. Ako skupo platimo tu robu u inostranstvu, pitanje je ko će ovdje kupovati finalni proizvod. Uvoz kože lani je bio 300 mil KM, zamislite da smo sve to napravili u našoj zemlji – kaže Pazurević i dodaje da nam nedostaju i kvalifikovani radnici.

- Nemamo stručnjake koji će, na primjer, da dizajniraju proizvod. Treba, dakle, razviti cijelu grupu zanimanja koja bi pratila tu vlastitu proizvodnju.

Direktor firme Sanino napominje da smo nekada imali kožarsku industriju, koja je kroz procese privatizacije ugašena.

- Imali smo firme u Bugojnu, Kotor Varošu, Visokom, Banjaluci i drugom gradovima, ali ih nemamo više jer je proces privatizacije sve uništio. Novi vlasnici tu vrstu proizvodnje nisu nastavili, a mašine su rasprodate – navodi Pazurević.
Derventska firma Sanino je početkom ove godine napravila iskorak i dogovorila direktnu nabavku sirovina za proizvode koje isporučuju za Adidas. Nekada su za tu svjetsku kompaniju izvozili u formi lon posla, a sada isporučuju kao direktni izvoznici.


Potrebna velika ulaganja


Da se veoma mali broj kompanija odlučuje da napravi vlastiti proizvod, potvrđuju i u Privrednoj komori Republike Srpske, te osim nedostatka repromaterijala i uvoznu zavisnost u tom smislu, navode ostale kočnice.

- Razlozi se odnose prije svega na nedostatak finansijskih sredstava po povoljnijim uslovima. Pokretanje vlastite proizvodnje u industriji tekstila, kože i obuće je veliki izazov i zaista iziskuje velika ulaganja u smislu razvoja proizvoda, unapređenja tehnologije, modernizacije procesa proizvodnje, iznalaska tržišta – kaže Aleksandra Mihajlović Bijelić, sekretar Udruženja tekstila, kože i obuće.

Osim toga treba imati u vidu oštru konkurenciju i nedostatak nadzora nad tržištem u smislu nekontrolisanog uvoza roba, smatra naša sagovornica.

- S obzirom na to da je modna industrija podložna brzim promjenama trendova, to ima veliki uticaj na opredjeljenje naših poslodavaca da pokrenu vlastitu proizvodnju.


Motivisati i obrazovati radnu snagu

Ono što sagovornici "eKapije" vide kao nužnost za dalji razvoj tekstilne, obućarske i kožarske industrije u BiH je reforma obrazovnog sistema. Direktor firme Sanino Radovan Pazurević je optimističan i vjeruje da će se država imati sluha, iako se mora pokrenuti i priča o baznoj industriji.

- Država mora da smisli mehanizme kako da privuče mlade ljude da se bave ovim poslom. Mladi čovjek živi u zabludi i nije siguran šta želi, zato mu je potrebno usmjerenje. Država mora voditi računa o narodu, jer je on najveći kapital. Nedostatak kadrova je problem u cijelom realnom sektoru – kaže Pazurević.

Da je interes mladih da upišu ova zanimanja je na niskom nivou, ističe i Aleksandra Mihajlović Bijelić, sekretar Udruženja tekstila, kože i obuće PK RS.

- Mlade je jako teško motivisati da se bavim tim poslom. Problem su i niske plate, ali generalno ne postoji interes za proizvodna zanimanja. Osim toga, poslodavci se žale da kroz formalni sistem obrazovanja nedostaje praksa, te djeca završavaju školu sa nedovoljno kompetencija – kaže naša sagovornica.
Smatra da se ovaj problem mora rješavati kroz totalnu totalnu reformu obrazovnog sistema.

- Ovo zanimanje bi se trebalo proglasiti deficitarnim, te pokušati osigurati stipendiranje poslodavaca, lokalne zajednice. Osim toga u svim s kurikulumima potrebno je povećanje broja sati praktične nastave, na nivou srednje stručnog obrazovanja.

Dodaje da će Privredna komora RS nastojati da se u RS uvede dualni sistem obrazovanja po uzoru na Austriju.

- Pokušaćemo kroz pilot projekat dualnog sistema obrazovanja doći barem do toga da imamo djecu sa većim praktičnim iskustvom i vještinama. Bez većeg učešća praktičnog rada ovaj problem se ne može riješiti. Osim toga, treba podizati imidž ove industrije.

Nedostatak kvalifikovane radne snage je i sve češća kočnica za širenje postojeće proizvodnje, pa se privrednici odlučuju da sami obučavaju radnike, što im stvara dodatne troškove.


Alma-Ras prepoznatljiva u regionu

Uprkos tome što se od 80-90% proizvodnje u tekstilnoj i obućarskoj industriji obavlja kroz lon poslove, pojedine kompanije su se uspjele izboriti na tržištu i stvoriti vlastiti proizvodni program. Nekolicina njih izvozi van granica BiH, među kojima je i kompanija Alma-Ras iz Olova.

Danas, 18. godina poslije pokretanja prvih mašina, Alma-Ras ima pet proizvodnih programa, iz kojih dnevno izađe oko 50.000 proizvoda. Njihovo donje rublje i spavaći program postali su prepoznatljivi i širom regiona, a imaju u planu i izvoz na međunarodno tržište.

- Aktivno radimo na tome, tako da smo se ove godine predstavljali na sajmu tekstila Klik Ekspo u Albaniji, a takođe smo posjetili i francuski sajam Mode city u Lionu. Na taj način ostvarujemo kontakte, pratimo svjetske trendove i ulazimo u pregovore sa kupcima iz drugih zemalja – navode u kompaniji Alma-Ras.

Osim sopstvene proizvodnje, firma radi lon poslove za austrijski Triump i italijnski brend Calzedonia.